petak, 25.05.2007.
So, what can I say?
Danas je bio poprilično dobar i miran dan. I sporo je prolazio. Toliko se toga počelo događati u mom životu. Tako brzo i nenadano. Moje želje da se nešto dogodi su uslišene. Vrijeme leti, a da ne znam kako ni kamo. Usporena sam, ne osjećam se dobro. Nije to moj stil. Sve mi je nekako "realno"? Ne mogu objasniti ovu rečenicu. Počela sam shvaćati ljude na drugačiji način nego dosad. Svi životni paradoksi, metafore i abstrakti su se posložili na jedno mjesto. To je to ,složila sam "slagalicu". Skužila sam neke stvari i dalje ih želim kužiti. Neke stvari mogu već i predvidjeti, otprilike. To je poput jednadžbe. Staviš poznanice i nepoznanice te nekako stvoriš sliku kako bi sve moglo ispasti s obzirom na okolnosti. Napokon sam nekome postala nešto. Zahvalna sam na tome. Napokon sam našla nekoga tko potpuno razumije svaki moj prokleti potez, svaku moju rečenicu zna protumačiti i tko je drugo ja. Sjedeći danas kod učionice njemačkog željela sam da me svi puste na miru i nisam željela ni sa kime razgovarati niti vidjeti one koji su mi inače dragi. Ali ljudi su se samo oko mene stvorili i počeli klepetati i mlatiti praznu slamu. Nisam to više mogla podnijeti i ustala sam i otišla do WC-a , a ostali su za mnom gledali. Ne znam kaj su imali vidjeti. U tom trenutku željela sam samo zbrisati, nestati, al ne zbog njih zbog sebe. Živciram samu sebe svojim jadikovanjem. Dođe mi da stanem nasred nečega i vrištim kolko mi grlo dozvoli. Al nema veze vrištim ja iznutra samo se to ne čuje ni ne primjećuje kao ni ostale stvari. Ne znam što mi se događa. Prestala sam jesti , piti samo sam okružena računalom, hrpetinom knjiga, brigama te me nitko baš osobito ne shvaća. Moja stara si to tumači kao adolescentsko ponašanje. Meni je tako svejedno kako oni to nazivaju. Sve je to isti crap. Meni je najbolje kad dođem doma, istuširam se , bacim na krevet i pustim Gunse ili Maidene i odmaram se, a zatim idem naškrabat zadaću i naučit se ono što trebam. Osjećam se sigurnijom kada imam sve posloženo u glavi i kada ne moram kao većina pisati šalabahtere i paziti jel bu me profesor/ica skužio/la. A za kaj mi služi glava nego da u njoj nešto imam? Dobro nemreš sad imati sve , al neke osnove iz opće kulture trebaš znati. Najviše me živcira kad pišemo test i onda mi se javljaju za pomoć oni za koje znam da nisu knjigu ni otvorili, a htjeli bi imati dobre ocjene. Samo sanjajte! Zake bi vi imali iste ocjene kao i ja koja se mučim i vi kojim je zabava samo na pameti. J****E se!I tak još neke stvari koje me izjedaju. Na treningu me svi živciraju tak da razmišljam o tome da prestanem trenirat i posvetim se nekim drugim stvarima. Al kad zatvorim ta vrata onda će biti to to. Nema više povratka. Nevermore... rekao bi E.A. Poe. Tužno je ... bez nekih ljudi koji mi jako fale u životu. Nekada jednostvno poželim vratiti vrijeme. Biti s njima, smijati se, plakati, razgovarati, sanjati.... Mrzim kad mi netko otiđe koga volim najviše na svijetu. Al takav je život. Nepravedan... odvratno ispunjen lažnom nadom... Zašto je sve to tako ? Ne znam. Neću vjerojatno nikada ni znati. Ja samo želim mirno živjeti i umrijeti časno. Dosta mi je više dvoličnjaka, lažnjaka, imitatora. Više volim da mi netko u oči kaže da me mrzi ili da me ne voli nego da se pravi da me voli. To me izluđuje! Ovo je sve ludo i blesavo. Al dobro budem si i ja naplatila neke stvarčice samo dok izračunam vrijednost cijene te dodam PDV onda bu dobro. Bit će plača i suza heheheh al nema veze. Sve se vraća sve se plaća. Oko za oko, Zub za zub. Odlazim... ne znam kad ću se vratiti. Uskoro nadam se, a do tad moram se smiriti i naći se.
- 22:18 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
utorak, 22.05.2007.
Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba
Danas je bio poprilično bučan dan. A sve zato što je počela norijada. Sve je bilo puno maturanata koji su okolo veselo skakutali sa zviždaljkama i obasipali prolaznike konfetama. Meni to baš i nije neka fora zasuti kilu izrezuckanog papira nekome na glavu, al nek im bude. Gotovi su sa školovanjem. Promatrajući ih danas primjetila sam da su svi bili sretni i to veoma. Zato što su izvršili svoj cilj i uspjeli doći do njega pa su naravno ponosni na sebe. Bilo mi ih je poprilično drago vidjeti tako vesele i nasmijane unatoč tomu što su mi svojim prokletim zviždaljkama probili bubnjiće te zasuli tonom papira. Hehehe jedva čekam da vidim nas za tri godine kad ćemo isto tako hodati okolo i raditi gluposti. Bilo je i onih malo pripitih pa su neke stvari završile nesretno. Al i to je dio te norijade. No jedno mi se pitanje čitavo vrijeme motalo po glavi. Sjedeći danas u Golubeku malo sam ih kao što rekoh promatrala te sam se pitala da da li oni znaju što ih očekuje dalje? Jesu li svijesni teškoća koje im dolaze? Jer treba se upisati na fakultet, naći posao itd... U toj svoj sreći nije bilo nimalo brige. Al dobro, veselimo se dok smo mladi. Nekada se nije tako na veliko slavio završetak srednjoškolskog obrazovanja. Al to su nova vremena i tako je to. Meni se dopada. Jedva čekam maturu te radim na tome da dođem do nje. Gotovo svaki dan. Cijeli život je preda mnom i nikada nisam požalila ni zbog kojeg poteza kojeg sam povukla u životu. Ne velim da su svi bili ispravni al nisam radi njih žalila. Ne znam što donosi sutra. Nekome dobro, nekome loše. Ja nastojim da mi je sve u nekom pozitivnom ritmu kako bi lakše savladal svoje životne prepreke. Ne žalite ni zbog čega u životu. Život je prekratak da bismo ga samo živjeli. Treba ga izživjeti. Doći do onoga što želite. Koliko je samo vas dok ste bili djeca sanjalo da će npr. biti policajac ili doktorica ili ne znam što. A koliko ih je to ostvarilo? Malo. Sve se može kad se želi. S tim motom ja krećem u svaki dan, možda mi nekada ne uspije al idem dalje. Za sve postoji riješenje. Ako ne možete sami imate svoje najmilije da vam pomognu. Ja ih imam, hvala bogu. I veoma sam sretna što ih imam. Oni su moj temelj koji me drži. I sve ih neopisivo volim. Osjećam se poput anđela čuvara. Da, čuvam mnoge ljude, više nego sebe. Zašto? Možda zato što između sve one moje arogancije postoji mali plam dobrote koji sija velikom snagom i grije duše onih koje obožavam. I onih koje ću tek obožavati.
- 21:42 -
nedjelja, 20.05.2007.
Došao je dan kada ću batine pobrati...
Jučer smo bili u Sisku. Na natjecanju. Light contact. Bolno... Bilo je krvi, suza (ne ja) i ostalih "lijepih stvari". Prvo smo ja i Luciferka ujutro tražila pol sata Red bull po dućanima i ostale stvarčice za pit. Usput smo si kupile rumove kuglice za smirenje. Onda smo uokolo tražile Braza i ostatak ekipe. I našle ih... u birtiji. Pa smo tamo sjeli. Naručimo mi cappucino ili kaj već. Konobarica to dofura bez imalo šećera bljak! Ostavimo mi to i odemo u kombi. Nismo ni krenuli Braz je već imao pripovijesti i kritike pa uzmem ja odnosno posudim mp4 i navijem si judas priest da ga ne čujem. Vozikali smo se dva sata te mi se spavalo,a nemreš od buke , galame, vike, Braza.. I dopeljamo se do dvorane koju smo btw tražili sat vremena po Sisku. Kao što rekoh dođemo... te onak za dobro jutro vidim sve moje "omiljene" suce od gospodina dugokosog do Marka te mi se život zgadi... Uđemo unutra nije bilo skoro nikoga. Još su postavljali borilišta i suci su se pripremali. Ja sam se legla tam negde u kut i drijemala. Onda dođe Braz do mene i pita me onak brižno da dal sam dobro. Ja mu velim da je sve o.k i otkantam ga jer bi u protivnom visio tam cijelo vrijeme. I čekamo mi, čekamo mi cijeli dan da dođemo na red te smo ja i Luciferka došle tek ok 3 popodne.A kategorija smo do 42 i 47 kg. to bi trebalo brzo ić. Jbt. Do tad smo htjele spati al je ovaj svakih 15 min. dolazio da se trebamo razgibavat. I dođemo tak na red. Suci nas pokradu, zgubimo, ovaj živčani , nervozan je. Al je sve na kraju kao bilo dobro. Zatim je tam sjedil kod nas te pričao o pravom i poštenom životu al ga mi nismo slušale no on je mljel ko mlinski kamen, došlo mi je da ga šupim s bocom po glavi. E, jedva sam dočekala da se spakiramo i odemo čim dalje od Siska od svega ovoga. Ovo će ipak ostati samo još jedna ružna uspomena.
- 22:58 -
četvrtak, 17.05.2007.
Hmmmmmm
Danas je jedan poseban dan. Izokrenut naopačke. Kao i uvijek. Mislim da sam se zaljubila u naj frenda. Samo kaj on toga još nije svijestan jer mu ja nisam nikada dala do znanja da je tako. Jedva čekam da ga ponovo vidim. Sviđa mi se to kaj nije odavde iz zaboka u biti nije čak ni iz naše županije. To mi je super kaj nitko ni ne zna za njega. Pa čak ni naj frendovi ni starci. Dobro sad znate. Al ne sve. I ne očekujte da ću vam reći. On mi je stvarno super jer me razumije a i slični smo. Imamo iste zanimacija, slušamo istu glazbu, rekla bi da smo blizanci. Rekla sam da mislim da sam se zaljubila jer znam taj feeling. Uhvati te neka pozitivna panika kad ti pošalje poruku ili ako ti se javi na bilo koji način. I voliš ga svaki dan. Hehehhe čudna rečenica. Možda sam našla srodnu dušu,a možda i nisam. Moram vidjeti hoće li taj osjećaj ostati u srcu ili će ko i ostali pobjeći van pa će se Marina vratiti svom uobičajenom životu. (tras, bum , ubij) HEehheheh nejde mi danas. Kad velim da mi nejde onda mi stvarno nejde. Hahaha pazi ovo: Danas sam išla malo popodne odspavati i probudim se negdje oko pet, rastežem se, zijavnem i uhvati me panika: "Jebote pa ja nisam išla ne engleski, fuck što sam sad?!" A zaboravila sam da je četvrtak jer inače imamo eng. nulti sat petkom. Uopće mi nije jasno kako sam ja u svojoj glavi stvorila da je danas petak i da moram na engleski.... Jezivo. Isto tak sanjam neke gluposti da uopće ne znam kako su se samo stvorile. Sve je to u mojoj glavi. Još samo fali da počnem čuti neke glasove onda stvarno sam za Vrapče... A i ovaj komp me zeza danas mi je nebrojeno puta krepao... Hahahha. I tak... A možda je to ljubav? Neeeeeeee......... ne vjerujem. Nisu to takvi simptomi. Možda me nešto proganja, a ja to ne želim priznati. (Zijev) spava mi se... ponovo. Ne želim spavati. Želim ... želim da se nešto dogodi. Tako je sve monotono. Mrzim statičnost. Nešto se mora dogoditi, nekaj mora biti. A tako sam umorna... a želim da se nešto događa. Ah pišem bezmislice.... E,da idem u Sisak na natjecanje... light contact... pobrat ću batine. Ne osjećam se spremnom za šoru. Vjerojatno ću ići do -50 kg. jaj najveća konkurencija. Baš sam se jučer vagala i mjerila. Imam 47 kg i visoka sam 170 cm. Bolesno al kaj ćeš. Ah moram se malo razgibat. Da ne bi bilo ozljeda. Ništa... ne znam više što da pišem... Izgubila sam inspiraciju za pisanje... treba me nešto motivirati... ne znam što. Ja se samo nadam da će se nešto događati ovaj vikend, bar nešto malo... da imam o čemu piasti .. a do tada... viđenja Do!
- 21:28 -
nedjelja, 13.05.2007.
Ja ne vjerujem u ljubav baš onako kao ti
Sjedim za kompom i razmišljam o tebi. Ne mogu ti reći koliko te istovremeno volim, a koliko te istovremeno mrzim. Isti si poput mene. Igraš neke igre... kalkuliraš, razmišljaš o svakom svom potezu, želiš pobjedu, a znaš kolko je teško doći do nje. Bilo mi je lijepo imati nekoga pokraj sebe ko me kužio dapače prelijepo ali sve što je lijepo to kratko i traje. Tako je bilo i s ovim. Žao mi je što je tako. Ali tako je. Mene je boljelo, ali više ne... Krenula sam dalje... Nadam se da si i ti. Možda ćeš naći neku budalu malo veću od mene koja će trpit sva tvoja sranja i gluposti koje činiš. Ja ne želim da mene itko trpi. Voljela bi imati nekoga al mi se nitko ne sviđa. Ne volim tu bol nakon prekida. Više volim kad me netko nokautira ili me tresne svom snagom pa nastane tuča. Iako sam tip osobe koji sve rješava diplomatski. Riječi znaju boljeti, a i uspomene. Kada te netko ostavi osjećaš se kao potrošena roba kojoj je istekao rok trajanja pa više nisi od koristi. Ja ne čekam princa na bijelom konju jer na kraju dođe samo konj, a niti nisam djevojka koja je sa svakim tko joj veli da on želi biti s njom samo zato što mu se ona sviđa. Bljak! Onaj tko te istinski voli neće te nikada ostavit na cjedilu kad ga trebaš ili onaj komu ćeš moći plakati na ramenu kada ti je teško. No ja još nisam srela takvoga. I nemojte mi govoriti da ću nać nekoga . To tako ne volim! Dapače mrzim... zvuči poput sažaljenja... Brr .. Hahahah evo Dado Topić i Dragonfly vjerovali su u ljubav pa su daleko dospijeli. I tak... Kad me pitaju kakve dečke volim .... ne znam kaj bi odgovorila. Nije mi bitan fizički izgled nego samo neke vrijednosti koje ja tražim da osoba ima u sebi. U posljednje vrijeme sam dosta okružena darkerima i metalcima al ih baš ne shavaćam preozbiljno. A možda ću i ja jednog dana nać nekoga tko će mi se pridružit u mojim glupostima.... Pa valjda ima takva budala u ovom svijetu...
- 22:12 -
Hard rock hallelujah....
Jučer mi je bilo cijeli dan dosadno pa sam malo za promjenu, umjesto da sjedim za kompom išla pogledat kaj ima na tv-u. Nije bilo niš zanimljivo no oko devet je počeo eurosong. Inače ga nisam ni kanila gledat pošto nismo ušli u finale i zato kaj su bile glupe pjesme ušle umjesto nas. Jbt u finale uđe Gruzija kaj uopće ne kužiš kaj pjeva , a pjeva na engleskom, ovoj iz Mađarske pukne glas pri kraju pjesme... a Danci imaju transvstite hahahah. No gledala sam jer nije bilo ničeg drugog na programu. Fora mi je bio onaj prilog na početku ... ono s Lordima, baš su super to napravili. I tak je nakon toga kaj je taj prilog završio i kaj su voditelji odverglali svoje nekaj na finskom , nekaj na engleskom konačno je počeo show. Prvo su bili BiH te su bili šrot te ostale pjesme tralalalala niš mi se nije svidjelo osim Šveđana i njihove grupe the ark. Super su zvučali čak sam i glasovala za njih al su na kraju bili 18. 
Pobijedlili su naši susjedi Srbi....pjesma im je bila o.k al me se baš nešto nije dojmila. Meni su samo Švedi bili o.k al takav je život... nisu ušli među prvih 12. I ne znam kaj da više napišem. Žao mi je kaj nismo bili u finalu al budemo mi to nadoknadili iduću godinu. A dobro.... evo stavim vam teks od Šveđana:
The Ark - Worrying kind
Moves, I like to make 'em
Grooves, I like to shake 'em
Shake 'em from my troublesome mind
'Cause sometimes you'll find
That I'm out of my mind
You see baby, I'm the worrying kind
Words, I'd like to break 'em
Words, I like to shake 'em
Shake 'em from my troublesome mind
And you turn up your nose
It's a joke you suppose
But baby, I'm the worrying kind
So if you see me somewhere
With that glassy ol' stare
And the panic and fear in my eyes
Don't call for first aid or the fire brigade
Or the local police 'cause they won't care
I'm just a silly old boy with my head in the can
Just a mortal with potential of a superman
But what sense does it make
When I feel like a fake
When I'm saying to you all be good for goodness sake?
Words, I like to break 'em
Words, I'd like to shake 'em
Shake 'em from my troublesome mind
And why? Heaven knows
It's a joke I suppose
But baby, I'm the worrying kind
So if you see me somewhere
With that glassy ol' stare
And the panic and fear in my eyes
Don't call for first aid or the fire brigade
Or the local police 'cause they won't care
I'm just a silly old boy with my head in the can
Just a mortal with potential of a superman
But what sense does it make
When I feel like a fake
When I'm saying to you all be good for goodness sake?
Oh, words, I like to shake 'em
Words, I'd like to break 'em
Shake 'em from my troublesome mind
And why? Heaven knows
It's a joke I suppose
But baby, I'm the worrying kind
And you turn up your nose
And you say it's a pose
But baby, I'm the worrying kind
Yeah, sometimes I'm blind
I'm just out of my mind
Baby, I'm the worrying kind
- 14:59 -
petak, 11.05.2007.
Lonley day, pardon crazy day
Hahahahha aaaaaaaaaa nemrem više!!!!!!! Ubit ću se!! Dosta mi je svega. Svađanja, prepiriki, podbadanja, kopanja rupa jedni drugima i ostalog sranja... Boli me svaki centimetar tijela i poželim se objesiti, al nema veze dokrajčit će mene tablete protiv bolova... tak mi je i doktorica rekla. Hahahahha!! Veselim se tomu. Možda odem u pakao pa nekim čudom oživim pa napišem knjižurinu od 800 str. kao Dante i postanem slavna iako sam negdje dva metra pod zemljom i crna zemlja me ždere... Ha, pišem gluposti... tak mi došlo... A ne znam što da vam kažem. Sve je po starom, stara još uvijek hoda okolo naokolo sa strganom rukom ja živčanim jer ništa ne stignem napraviti u zadanom roku, stari čupa kosu ... i tak , živi se pomalo. Hahahah baš sam se dobro uklopila u svoju ulogu dvorske lude... Mogla bi pobjeći sa cirkusom. Tu me iaonak nitko ne voli... svi urlaju na mene i traže mi grešku. Jer ako je nemam oni će mi ju izmisliti. Argh! Kaj nema nikoga pametnog ovdje više? Ovo sve ide lijepo kvragu. I zato ću ja kad završi škola spakirat svoje kofere i zaputit se malo po "svijetu". Trebat će mi cijelo ljeto dok obiđem sve bakice, dedeke, strice , strine, bratiće , rođake i ostalu rodbinu da ne bi bilo zašto nisi došla?! Al možda čak odplajahm i na Lošinj pa se tam psihički odmorim... Dupini, more, tišina, mali gradić.... predivno. Baš sam neku noć razmišljala o tome zašto tolko volim morske dubine. Možda zato što sam prokleto znatiželjna i zato što me zanima sve što je nepoznato i ispod površine. Obožavam taj podvodni svijet. Sve je nekako očaravajuće.... a to te i može ubiti. Najvažnija stvar kod ronjenja. ne dopusti da te priroda očara i da zaboraviš na vrijeme i količinu kisika u boci, inače si dead. Kako su mi fora te biljke, te sve životinje, to plavetnilo... mislim da ću se baviti pomorskom biologijom il tak nečime... Al stvarno kad se spustiš na jedno 6 metara ili 10 to postaje čarolija, ta priroda koja te zove.. dođi, i istraži me.... mmmm nešto preljepo. Većina se ljudi boji morskih dubina al za mene svaki metar toga nepoznatoga prostora je nova avantura i akcija. Godinama proučavam prostore u cijelom svijetu koji su pogoni za ronjenje i na čijim se dubinama ima što za vidjeti. Najviše bih voljela roniti kod Koraljnog grebena. To me veoma privlači. I da... nemama straha od morski pasa (luđakinja, hehhe) jer i njih proučavam tako da i dosta znam o njihovom ponašanju. Al životinja koja me najviše fascinira je dobri dupin (Tursiops truncatus). Ste znali da dupini uvijek spavaju tako da im je jedna polovica mozga uvijek aktivna dok se druga odmara i tako se izmjenjuju? Da i htjela sm još reći... naime prošlu godinu usvojila sam ženku dupina imenom Faccia. No ne radi se sad o tome da sam ja nju doslovno usvojila i da ju sad držim u nekakvom "akvariju" i to... (LOL) nego o tome da svojim doprinosom od nekih 250 - do 500 kn usvajate dupina kojeg želite al samo na godinu dana. Ja sam pretprošlu godinu usvojila također ženku koja je imala mladunca. I ovu godinu također kanim posvojiti jednog dupina. Ovo nije neki hir ili ne znam što već jedna humani potez kojim vi doprinosite istraživanju dobrih dupina na području Cresa i Lošinja. Osim toga dobivate zahvalnicu za dobro djelo te ste zauvijek zapisani u njihovu nekakvu posebnu knjigu u pozitivnom smislu. Ako netko želi ja ću vam stavit link pa si pogledajte te možda i vi učinite neko dobro djelo za naše dupine. Al dosta o biologiji. Morala bi vam stavit jedan svoj znanstveni rad na blog. Za one koje naravno to zanima. Evo sad mi je ponestalo tema za daljnje škrabanje... al valjda se budem nećega sjetila do sutra. Ida uskoro očekujte moj veliki foto album sa svim fotkama mene , frendova and the rest of the team...
A sad ću vam stavit nekle slike dupina... hahahha
- 22:27 -
srijeda, 09.05.2007.
Kretene naše svagdanje daj nam danas i otpusti duge naše , kako i mi otpuštamo kretenima svojim...
Sve više uviđam da ovaj cijeli svijet ide kvragu. Znam to po ponašanju kretena koji me okružuju nekoliko dana u tjednu. Od njih me boli glava i imam noćne more ali ih moram trpiti radi nekih stvari. Jaj , kakva je danas bila atmosfera na treningu. Vele napad je najbolja obrana. I time se uvijek služe "najjači" koji misle da su netko i nešto , a zapravo u glavi nemaju ni zrno soli. (ak me kužite...) Btw dobila sam novi status. Sad sam dvorska luda koja se smije sama sebi. Al problem je kaj se ja ne smijem sama sebi već mudracima koji od sebe prave budalu pa mi ti situacije izazivaju napadaj smijeha. Rekao je "vrhovni kapetan" da ja ću uskoro odletit. No neće biti tako već ću ja sama pobjeć. Because this is torture. A mene nitko ne bu zajebaval. Bar ne onaj tko si ulagiva da je zmislil nešto i sad se s tim diči i ko smatra da ima puno frendova koji ga okružuju, a zapravo ga nitko ne voli te je glavna tema razgovora i ismijavanja tih njegovih prijatelja. Pokušava moju frendicu "odvesti na pravi put" da se makne od nas zlobnica dok joj je još vrijeme. Jer mi sve kvarimo! We are simpliy the best in that. Nema tu krivog puta... nema tu zlatne sredine... sve je crno na bijelo ...al neki to još ne shvaćaju i žive u oblacima. Želiš nas imati pod kontrolom?! Samo daj ! Nema tog lanca ni okova koji će mene zadržati... i daj shvati već jednom... tebe nitko ne voli... Zašto? Reći ću ti zašto ... zato kaj si ko prostitutka. Htio bi biti pošten i je*** . Nema toga. Prestani više malce okretati protiv nas. Oni nam ionko ništa ne znače... Odustat će kad budu stariji.. a ni oni te ne vole... rekli su nam... Veliš da nikad nisi izgubio bitku... al ćeš rat izgubiti. Mi smo nova generacija koja ide tamo gdje je sve po njihovom... Znam da ovo čitaš negde u tri sata ujutro i misliš si kaj je ovaj vrag želio reći. I da hvala na opomenama u knjigici, nisam znala da divljam na treningu i da remetim mir... Al hvala bogu to je ipak samo jedna stranica... opomena. Mislim da kad bi mi tebi pisali opomene da bi cijeli toner u printeru strošili.. znaš to ti tak rade moderni ljudi... printaju... a ne vode evidencje po starim knjižurinama. Hahaha joj pa ja se smijem sama sebi .. izgleda da mi dobro ide to sa dvorskom ludom. Ono glavno kaj sam ti željela reć... pusti nas na miru jer ti nismo ništa krive.... Ako hoćeš otići ćemo pa ti i dalje sanjaj svoj veliki san o nepobjedivom klubu...
- 21:33 -
četvrtak, 03.05.2007.
Music is a power
Baš sam malo razgledavala po you tube i našla sam neke dobre pjesme evo vam adresa pa gledajte ako imate vremena i voje (naravno)
Deathstars- Cynaide
Deathstars- Blitzkrieg
Ash - Girl from Mars
Lovex-
Wednesday13- Scary song
Terra Naomi- Say its possible
It o bi bilo za sad to možda vam stavim još nešto ak nađem.
- 21:43 -
A ne znam kaj da napišem
Danas je u školi bilo dosadno i monotono kao uvijek. Al smo zato i na nekim satovim crkavali od smijeha kao na primjer kemiji
. Profa je ispitivala "dužnike" a mi smo se ko po običaju zezali. Dala nam je neki zadatak kojeg nitko nije znal riješiti pa smo se zezali i spavali. Kako se sat čim više bližio kraju profa je bila sve više živčanija te je na kraju ispalo to da se počela zderavati i nije nas pustila za vrijeme 5 - minutnog odmora van. I tak smo ko idioti trčali na tzk te se skoro polomili niz one stepenice. Na tzk je bilo dosadno kao i na ostalim satovima jedino me kemija jutros malo nasmijala niš drugo. I frend
sa svojim smiješnim : "hvala!" kojeg sam danas dobila by him. Poslje smo ja i Martin tražile cure iz 4. pm. radi karata za koncert. Jedva smo ih našli al smo ih našli
A baš se dobro poklopio koncert sa vremenom kad trebamo ić na trening hhahaha. Kak bu dobro kad nas ne bu. Već sam razmišljala kakvu da ispriku zmislimo kad bu nas nadležni pitao, a ak oćete iskreno... živo mi se fućka. Mobitel ću iskljućit pa nek zove doma. Mislim da bu poživčanio al kaj bi mu ja. I samo nek nas ne zove u subotu jer bumo se valjda onda još trijeznili.
Joj jedva čekam sutra navečer. Nadam se da ćete nam se i vi pridružit. Bye!
- 13:48 -
